U Galeriji „Panacea“ Klinike za tumore – KBC Sestre milosrdnice, od studenog 2016. do veljače 2017. otvorena je izložba akademske slikarice Martine Gulan: ‘Braining – vječni sjaj neuroplastičnosti‘.
Izložba je dio projekta integrativne medicine koji u Klinici za tumore u suradnji s brojnim likovnim umjetnicima traje od 2013. godine.
Martina Gulan
Leonardo da Vinci (1452 – 1519)
“Slikar ima svemir u svojem umu i rukama.”
William Blake (1757 – 1827)
“Da su vrata percepcije očišćena sve bi se čovjeku činilo kao što jest, beskonačno.”
Albert Einstein (1879 – 1955)
“Imaginacija je važnija od znanja.”
Paul Klee (1879 – 1940)
“Umjetnost ne reproducira vidljivo; ona čini stvari vidljivima.”
Martina Gulan
“Vidjeti nije isto što i gledati. I obrnuto.”
Rođena je 06.02.1978. u Splitu, odrasla u Makarskoj. Kao redovni student 2007. godine upisuje studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomira slikarstvo 2011. godine te magistrira 2012., oboje u klasi prof. Igora Rončevića. Osim umjetnosti diplomirala je i magistrirala ekonomiju 2001. i stekla radno iskustvo u telekomunikacijama i grafici.
Bavi se figurativnim i apstraktnim slikarstvom, tehnike ulje na platnu, akvarel i tuš. Osim tradicionalnih tehnika bavi se i digitalnim radom (slikanje, 3D modeliranje).
Gaji dubok interes za neuroplastičnost mozga kojom se posebno bavila u svom magistraskom radu “Braining’’. Britanski neurobiolog i neuroestetik prof. Semir Zeki uveo je pojam “neuroestetika’’ kojim, među ostalim, potkrepljuje teoriju da “…mnogi su slikari također neurolozi.”.
Od 2010. godine izlaže samostalno i grupno u Hrvatskoj te inozemstvu.
Redoviti je član HDLU Zagreb. Trenutno živi i radi u Zagrebu. // www.martinagulan.com
Odlomci iz kataloga, autor teksta Josip Karamatić, kustos:
“Već naslovi, Braining, Brainobserving, Brainbowing, Energibanje, Energijanje, Energibanje, upućuju na intrigantnu temu što zaokuplja slikaricu – ljudski mozak. Napredak neuroznanosti, za koji je kako i sama priznaje živo zainteresirana i mogućnosti temeljene na sve raširenijoj misli o potrebi sinteze znanosti u našem vremenu, koga suvremena francuska filozofkinja Catherine Malabou naziva ‘vrijeme oslobođenja neurona’, daju značajan stvaralački impuls slikarici. Mozak kao moguća prva i osnovna forma subjektivnosti okidač je razrađivanja slobodnih formi apstrahiranjem, ne više na viđenom-doživljenom osnovu, već i na tretmanu duhovnih i psihičkih fenomena čime se upuštamo u kontakt s ‘ispražnjenim’ platnom gdje slobodna forma više nije temelj ili, pak, podložak rasteru i situaciji već likovna datost sama za sebe.”
“Uza slike, umjetnica nudi i ključ njihova čitanja sadržan u pojmu brainobserving, predlažući shemu teorije estetike utemeljenu i na biološkim zasadama, tj. biologiji / funkcioniranju vizualnoga mozga. Istodobno, ovim ciklusom nastoji problematizirati i odnos umjetnika i djela uviđajući dvojstvo umjetnika-stvaratelja kojemu umjetnički čin daje ulogu i aktivnog sudionika i pasivnog promatrača vlastitog djela.”
“Korištenjem postmodernističkog postupka transfiguracije umjetnosti na konkretnom primjeru apliciranja svojih i citata poznatih ljudi otisnutih na prozirnim folijama na zidove galerije, slikarica negira njihov izvorni kontekst kao jedini. Na ovaj se način poigrava s našim odnosom prema manje ili više poznatim sentencama, pa u skladu s vlastitim zamislima odlučuje sama prevesti i proizvesti njihovo značenje u sadašnjem trenutku razvoja umjetnosti, početku 21. stoljeća koje će u svojim statementima rado označiti kao novo 15. stoljeće – doba ponovnog procvata likovnosti.”
