Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju najstarija je organizacijska jedinica iz tog područja medicine koja je dio jedne bolnice u Hrvatskoj. Fizikalna terapija u nas uvodi se početkom1920-ih godina, kada se tom problematikom počeo baviti internist dr. Lujo Thaller. Na tadašnjem Internom odjelu 1. kolovoza 1938. osnovan je Odsjek za fizikalnu terapiju i reumatizam, koji se počinje intenzivnije razvijati nakon 19. ožujka 1940. kada njegov voditelj postaje dr. Jozo Budak. Odsjek je imao 12 kreveta i kabinet za elektroterapiju. Proširenjem dobiva još šest kreveta, a s radom počinje i poliklinička služba. Odsjek postaje samostalan i prerasta u Odjel za fizikalnu terapiju i reumatologiju koji je službeno počeo s radom 19. travnja (ili ožujka?) 1941. Bio je to prvi samostalni odjel u našoj zemlji za pacijente s reumatskim bolestima. Dr. Budak počinje 1942. predavati fizikalnu terapiju na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, kasnije u sklopu Katedre za neurologiju i psihijatriju. Zbog ratnih okolnosti Odjel 1942. ostaje bez prostorije i s radom ponovno započinje 15. travnja 1946. a nakon kraćeg prekida rada, 1. rujna 1948. godine preimenovan je u Odjel za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. S pravom se može reći da se fizikalna medicina i rehabilitacija u Hrvatskoj, pa i šire počela specifičnije oblikovati aktivnostima i radom profesora Budaka, koji je imao je veliku ulogu u organizaciji fizijatrijske službe tadašnje države. U stručnom radu najviše se zauzimao za primjenu aktivne kinezioterapije, kao najvrjednijeg segmenta u rehabilitaciji pacijenata s bolestima sustava za kretanje. Prof. Budak. je bio jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Sekcije za reumatologiju, fizikalnu medicinu i balneoklimatologiju, osnovane 1947. u Hrvatskome liječničkom zboru u Zagrebu, u kojoj je uvijek imao istaknutu ulogu. U prosincu 1949. Sekcija je u Hrvatskome liječničkom zboru organizirala prvi znanstveni sastanak na kojem je prof. Budak bio nositelj jedne od glavnih tema. Prof. Budak bio je najvažniji pokretač i predavač na Školi za fizikalnu medicinu i rendgen, osnovanoj 1. kolovoza 1947. Odjel za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju 1958. prerasta u Republički zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju NR Hrvatske, čiji direktor postaje prof. Budak, a od 1. ožujka 1959. godine Zavod se odvaja od tadašnje Bolnice “Dr. Mladen Stojanović” i postaje samostalna ustanova, iako uvijek radi na istoj lokaciji unutar bolničkog kruga, te surađuje s organizacijskim jedinicama bolnice. Osnivanje i rad Zavoda bio je veliki pomak u kvaliteti rehabilitacije osoba s posebnim potrebama. U Zavodu se provodila sveobuhvatna rehabilitacija, uključujući i onu profesionalnu (više od 30 zanimanja), u rehabilitaciji i edukaciji djece ometene u razvoju počela se primjenjivati kibernetika, te je osnovana prva elektronička učionica u tadašnjoj državi. Godine 1961. godine Zavod se proširuje izgradnjom stacionara u koji su smješteni Odjel za reumatske bolesti i fizikalnu terapiju i Odsjek za rehabilitaciju djece, a u montažnu zgradu profesionalna rehabilitacija. Početkom 1960-ih prvi se put u Hrvatskoj, pa i šire, počela primjenjivati elektromiografija (F. Gračanin), a 1962. godine prvi je put izvedeno mjerenje I/t krivulje (R. Sabol). Organiziraju se seminari i tečajevi iz dijagnostike neuromuskularnih bolesti. Reorganizacijom zdravstva, od 1. siječnja 1967. Zavod opet postaje radna jedinica Bolnice, kao Odjel za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, s 64 postelje i s polikliničkom službom. Predstojnik Odjela 1. svibnja 1967. postaje prof. dr. sc. Ferdo Licul. Odjel 1973. postaje Klinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Stomatološkog fakulteta u Zagrebu. Prof. Licul, koji je bio i voditelj katedre istoimenog predmeta napisao je knjigu „Elektrodijagnostika i elektroterapija“, prvu iz tog područja u nas. Od 1. veljače 1981. do 1 lipnja 1985. predstojnik Klinike bio je prof. dr. sc. Franjo Gračanin, koji je aktivnosti usmjerio prvenstveno na neurološku rehabilitaciju, utemeljio je jedinicu za bol i jedini je naš stručnjak iz fizikalne medicine i rehabilitacije koji je napisao poglavlje u tadašnjoj najprestižnijoj svjetskoj knjizi Krusen’s Handbook of Physical Medicine and Rehabilitation. Od 1. kolovoza 1985. predstojnik Klinike bio je prof. dr. sc. Ivo Jajić. S njegovim dolaskom Klinika postaje klinikom Medicinskog fakulteta u Zagrebu i preimenovana je u Kliniku za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju, a kasnije u Kliniku za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Prof. Jajić je stručne i znanstvene aktivnosti usmjerio više prema reumatologiji, te je razvio opsežnu publicističku djelatnost i intenzivirao međunarodnu suradnju. U dva mandata bio je predsjednik Upravnog odbora Reumatološke sekcije Jugoslavije (1977. – 1981. i 1981. –1985.), kao i predsjednik Hrvatskoga reumatološkog društva (1996. –1998.) i Hrvatskog vertebrološkog društva. . Glavni je inicijator osnutka i prvi predsjednik Hrvatske lige protiv reumatizma, neprofitne udruge na državnoj razini koja se bavi promicanjem važnosti reumatskih bolesti. Utemeljio je prvi registar reumatskih bolesti u Hrvatskoj, koji, nažalost, nije uspio zaživjeti. Profesor Ivo Jajić bio je začasni član i nekoliko europskih reumatoloških društava, redoviti član Britanskog društva reumatologa (British Society of Rheumatology), te naš predstavnik u više međunarodnih foruma i odbora. Utemeljio je časopis Fizikalna i rehabilitacijska medicina (1984.) i bio glavni i odgovorni urednik istoga do 1998., kao i glavni i odgovorni urednik časopisa Reumatizam (1991.-1998.). Godine 1999. godine Klinika je postala Referentni centar za upalne reumatske bolesti Ministarstva zdravstva RH. Nakon umirovljenja prof. Jajića, 2001. god. v. d. predstojnika Klinike bila je prim. dr. sc. Maja Dubravica, a od 7. listopada 2005. predstojnik Klinike je prof. dr. sc. Simeon Grazio. Klinika je 2007. postala Referentni centar za spondiloartropatije, a od siječnja 2011. je Centar obuke Europskog odbora za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu. Godine 2009. je dobila certifikat za sustav upravljanja prema EN ISO 9001:2008, čime je tada postala jedna od rijetkih organizacijskih jedinica u zdravstvu s tim certifikatom. U zadnjih 15-ak godina poboljšani su prostorni uvjeti, poglavito komfor hospitaliziranih bolesnika, savladane su arhitektonske barijere, uređena je i proširena Poliklinika za odrasle i Poliklinika za rehabilitaciju djece. Nakon formiranja Kliničkoga bolničkog centra Sestre milosrdnice (2010.) Klinici su pridružene fizijatrijske službe Klinike za traumatologiju (Draškovićeva 19) i Klinike za tumore (Ilica 197).

Klinička jedinica za rehabilitaciju traumatoloških bolesnika, a nekada Odjel za fizikalnu medicinu, osnovan je 1951., u prvim godinama rada Bolnice, odnosno kasnije Klinike za traumatologiju. Prvi voditelj bio je prim. dr. Branko Haramustek. Odjelom su potom rukovodili dr. Marijan Hlavka, dr. Vladimir Vinceković i prim. dr. Ružica Nikolić, od 1984. do 2004. prim. dr. Dušanka Kostenarović Živković, potom dr. Nina Bival Fak, a od 2012. prim. dr. Tatjana Nikolić. Dogradnjom i preuređenjem starog dijela Trumatološke bolnice bolnice, 1964. godine fizijatrijska služba dobiva svoje prostorije. Od tada raspolaže uređajima za elektroterapiju i dvoranom za kineziterapiju. Odjel je dvaput temeljito preuređen i moderniziran (1987. i 2004. – 2005.), nabavljena je nova oprema i uređaji za elektroterapiju i rehabilitaciju. U Domovinskom ratu imao je posebnu ulogu u rehabilitaciji ozljeđenika.

Služba, a danas Klinička jedinica za rehabilitaciju onkoloških bolesnika, osnovana je 1979. godine u sklopu Instituta za tumore u Zagrebu. Utemeljiteljica Službe, a istodobno i hrvatske onkološke rehabilitacije jest dr. sc. Ruža Sabol, prof. defektologije, fizikalne medicine i rehabilitacije. Odmah nakon osnivanja rad je usmjeren je na medicinsku i psihosocijalnu rehabilitaciju. Osim aktivnog uključenja zaposlenika Službe u rad različitih udruga onkoloških bolesnika, profesorica Sabol bila je glavni inicijator uvođenja i neprofitnih, humanitarnih programa u vezi s rakom dojke.